Lectio Divina je zapravo molitva nad tekstom iz Svetog pisma. Sastoji se od četiri temeljne etape: čitanja, meditacije, molitve i kontemplacije. Potječe iz benediktinske tradicije, točnije cistercitske, gdje ju je proširio opat Guigo II. Blaženi Ugo di San Vittore spominje i petu etapu: akciju (tj. djelovanje). Sama Lectio Divina je vezana uz djelatnost duha. No krenimo redom.

UVOD

Potrebno je odlučiti koliko vremena smo spremni odvojiti za Lectio. Bilo bi jako dobro tu količinu vremena provoditi i druge dane, naravno može to biti i više, ali bi bilo jako dobro da nije manje. Preporuka većine autora je 30 minuta, ali ako imate samo 20 i to će biti dobro. Dodatno je što se tiče vremena dobro, ako je moguće, uvijek moliti na Svetim pismom u isto vrijeme, ali naravno nije obavezno. Na početku je potrebo izabrati tekst Svetog pisma, mjesto na kojem želimo čitati i moliti i položaj koji nam je najbolji. Može se ispred sebe staviti križ, svijeća ili nešto drugo. Bilo bi dobro uza se imati bilježnicu i olovku da možemo neka nagnuća duha zapisati.

Prije početka, potrebno je umiriti se, (paziti na disanje), pokušati čuti tišinu u sebi te zazvati Duha Svetoga i prekrižiti se. Zatim počinjemo čitati odabrani tekst, polako, naglas i više puta.

1. LECTIO / ČITANJE

Čitajući odabrani tekst pratimo likove, njihov razgovor, možemo pokušati sebe staviti u tu sredinu kao promatrače i/ili sudionike. Pratimo i način na koji se autor teksta izražava, što naglašava, čemu daje prednost. Razmislimo što je taj tekst znači onima za koje je napisan. Potrebno je zastati na rečenici ili riječi koja nas je dotaknula, nekako ju označiti ili podcrtati. Pogrešno je misliti da neki tekst već dovoljno poznajemo. Isti odlomak Svetog pisma čitan po tko zna koji put uvijek nam može otkriti novi pogled, novu ljepotu i smisao. Ipak, koliko god se željeli zadržati u tom razmatranju treba ga privesti kraju jer je ovo tek prva od četiri etape, a sve četiri su bitne.

2. MEDITATIO / MEDITACIJA

Meditacija je „prepoznavanje aktualnosti riječi Božje za naš život.“ Što mi to Gospodin govori u pročitanom tekstu? Koliko je ta rečenica ili odlomak meni važan? Ako smo izdvojili neku riječ ili rečenicu, što je to ona u nama izazvala i potaknula. Meditirajući mi prebiremo i „preživamo“ značenje pročitanih riječi i rečenica otkrivajući u njima nova značenja (zato isti tekst svaki puta može izazvati drugačiji osjećaj). Sada možemo i zapisati u bilježnicu osjećaje koji se javljaju u srcu dok meditiramo.

3. ORATIO / MOLITVA (RAZGOVOR)

Molitva je razgovor s Bogom. Ona je odgovor našeg srca na pročitani tekst, što ćemo reći Gospodinu potaknuti njegovom Riječi. Možemo mu zahvaljivati, hvaliti Ga i slaviti, tražiti oproštenje vapiti mu… Moliti možemo tiho u sebi, govoreći ju naglas ili čak i zapisujući, a možemo i zapjevati. Potrebno je odgovorit gospodinu na način koji smo potaknuti. I ostajući u tišini posvješćujući si prisutnost Gospodina je molitva.

4. CONTEMPLATIO / KONTEMPLACIJA

Kontemplacija je vrhunac svake molitve. Papa Benedikt XVI rekao je da nam kontemplacija: „pomaže održavati srce pozornim na prisutnost Krista čija je riječ svjetiljka.“ U ovoj etapi pokušavamo shvatiti koji novi vid lica Božjega i njegove prisutnosti nam je otkrio Lectio. Ovdje ne koristimo toliko razum koliko srce i maštu sudjelujući u događanjima u kojima promatramo Isusa. Cilj je molitve biti u društvu s Isusom, Marijom, svecima…

ZAKLJUČAK (ACTIO)

Riječ nas izgrađuje i upravlja ka djelovanju. Na koncu molitve, zatvarajući Bibliju i završavajući molitvu, potrebno je donijeti odluku o rastu u kršćanskom životu. Sam Krist kaže: „Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.“ (Mt 7,24)

Javite nam se komentarima na društvenim mrežama kako doživljavate Lectio Divina i kako vam ide ovaj način molitve i razmatranja Riječi.

Za čitanje Biblije možete se poslužiti i našim vodičem za čitanje Biblije kroz godinu dana gdje vam dajemo i linkove na same biblijske tekstove.